Postoje recepti koje možemo zapisati, sastojke izmjeriti, a postupak ponoviti bezbroj puta.
Ali neke stvari jednostavno ne možemo naučiti iz recepta.
Samo nona zna koliko brašna treba dodati. Koliko dugo mijesiti tijesto. Kada je spremno i kada ga treba još malo ostaviti da odmori.
U njezinim rukama priprema tjestenine nije samo kuhanje. To je znanje koje dolazi s vremenom, iskustvom i ponavljanjem istih pokreta toliko puta da postanu prirodni.
Dok promatramo kako tijesto nastaje, shvaćamo da se iza svakog tanjura krije mnogo više od hrane. Tu su godine, obitelj, običaji i priče koje se prenose s jednog naraštaja na drugi.
A konoba je mjesto gdje takve priče još uvijek imaju svoje mjesto.
Kamen, drvo, keramika, stari predmeti i jednostavni detalji stvaraju atmosferu koja ne pokušava biti savršena. Ona je topla upravo zato što je stvarna baš poput ljudi koji je svakoga dana ispunjavaju.